Travničani demonstrirali izradu grnčarije u BZK Preporod u Zenici
Travničani demonstrirali izradu grnčarije u BZK Preporod u Zenici - photo: FENA/Vehid Begunić
Kultura

Travničani demonstrirali izradu grnčarije u BZK Preporod u Zenici

Bošnjačka zajednica kulture Preporod iz Zenice, kako je za Fenu istakla predsjednica tog društva Amna Sofić, večerašnjom Radionicom grnčarstva je i otvorila 2019. godinu.

Tajne tog drevnog zanata zainteresiranim posjetiteljima otkrio je Sead Muslimović iz Zavičajnog muzeja Travnik, koji je demonstrirao izradu predmeta od gline, a koji će kasnijom i termičkom obradom biti spremni za kućnu upotrebu.

Ovo je jedan fini zanat, koji ne mora biti profesionalni posao. On može biti i psihološki tretman– kaže Muslimović.

Napominje kako je grnčarski zanat izučio tek prije četiri godine, u selu Lješeva kod Visokog i kod majstora Esmira Ohrana.

Nažalost, Esmir je umro prije desetak dana i red je da se ovom prilikom pomene njegovo ime. Glinu za izradu vadimo upravo u Lješevu, a da bi se izradila jedna posuda koriste se dvije-tri vrste gline i kvarcni pijesak.

Nakon što se posuda oblikuje, ona se suši dva-tri dana te nakon toga peče na 750 do 800 stepeni Celzijusa, kako bi dobila potrebnu čvrstoću i bila spremna za upotrebu– kaže Muslimović, koji dodaje kako u zimskom periodu održavaju ovakve radionice te promoviraju vještinu, koju u ljetnom periodu demonstriraju turistima na Starom gradu u Travniku.

Prodajom suvenira i predmeta od gline za kućnu upotrebu i spravljanje hrane, ostvare i nešto prihoda za travnički Zavičajni muzej, čija je direktorica Fatima Maslić ponosna je što su uspjeli ovladati ovom vještinom te što je mogu pokazivati i u drugim sredinama.

Mi smo, uz poslove muzejske djelatnosti, pokrenuli i radionice ručne obrade tekstila i grnčarstva. Grnčarstvo je, barem što se tiče travničkog kraja, potpuno izumrla vještina.Zato smo po znanje morali ići u Lješevo kod Visokog– napominje direktorica Maslić, koja dodaje kako njen kolega uspješno primio zanat te ga sada nesebično dijeli širom BiH.

On izrađuje predmete na ručnom kolu, pri čemu jednom rukom pokreće točak, a drugom oblikuje posudu. To je mnogo zahtjevnije od izrade na nožnom kolu, pri čemu su obje ruke slobodne i grnčar točak pokreće nogom– pojasnila je Maslo.

Zeničani su imali priliku da vide i dokumentarni film „Posljednji lončar u selu Pulac kod Travnika“, koji je snimljen prije 15-ak godina, a u selu se više niko ne bavi tim zanatom, mada ih je nakon Drugog svjetskog rata bilo 30-ak.

FENA