Sveuciliste Vitez
Arhiva

Sud BiH – Održana glavna rasprava povodom tužbenog zahtjeva Abduladhima Maktoufa

U Sudu Bosne i Hercegovine (Upravno odjeljenje) danas je održana glavna rasprava u parničnom postupku na temelju tužbenog zahtjeva Abduladhima Maktoufa za naknadu materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 283.160 KM,  jer je, kako je tokom rasprave rečeno, u zatvoru proveo pet godina po prvobitno izrečenoj presudi za ratni zločin, umjesto tri godine, koliko mu je izrečeno nakon žalbe.

Nakon okončanja glavne rasprave saopćeno je da će presuda u ovom predmetu biti izrečena u zakonskom roku od 30 dana.

Prethodno su se, a nakon utvrđivanja procesnih pretpostavki za održavanje rasprave, strane u postupku (tužitelj, odnosno njegov punomoćnik advokat Adil Lozo i zastupnica tužene BiH pomoćnica bh. pravobraniteljice Magdalena Papić) obratili uvodnim riječima, ostajući pri navodima iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu iz pripremnog ročišta.

Ppotom je uslijedilo saslušanje vještaka finansijske struke Mirsade Čeho, te dokazni postupak, izvođenjem, odnosno ulaganjem dokaza, odnosno očitovanje i zavšne riječi strana u ovom postupku.

U svojstvu svjedoka ispitan je tužitelj Abduladhim Maktouf, a njegov iskaz se odnosio na okolnosti njegovog hapšenja 12. juna 2004., suđenja i tretmana ovog slučaja u medijima, kao i na uvjete tokom izdržavanja zatvorske kazne u Zenici, odnosno pritvora u sarajevskom centralnom zatvoru i Sudu BiH.

Govorio je, među ostalim o porodičnim prilikama, radnom angažmanu te imovnom stanju, prije, tokom i nakon izdržane kazne, s fokusom na period od 12. juna 2007. do 12. juna 2009. godine – vrijeme provedeno u zatvoru nakon naknadno izrečene trogodišnje kazne.

Maktouf je ispričao je da vrijeme prije hašenja karakterizira njegovo odlično imovno stanje, te da je radio u Torontu (Kanada) u firmi „Press-Intarnational“, bavio se trgovinom i bio vlasnik firme Palma d.o.o. u Travniku sa 70 zaposlenih, a da je nakon izlasla iz zatvora i kraćeg zadržavanja u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu otišao u Tursku, te potom u Maleziju, navodeći da je tamo, zahvaljujući dobrim poslovnim kontaktima, radno angažiran u kompaniji „Profit Tower“ s osnovnom plaćom u iznosu od 3.000 dolara.

Na ovaj iskaz prigovorila je zastupnica tužene Magdalena Papić, osporavajući ga u cijelosti, uz ocjenu da njegovi navodi nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima. Istovremeno, osporila je u cijelosti i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo PTSP-a kod tužitelja, odbijajući mogućnost da se taj sindrom pojavio kao posljedica boravka u zatvoru, budući da bi se, kako je navela, mogao vezati za period u kojem je  Maktouf bio pripadnik Armije RBiH.

U nastavku ročišta uvedeni su materijalni dokazi strana u postupku, među kojima akti Ministarstva pravde BiH, presude Suda BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, odnosno Službe za poslove sa strancima, kao i Tužiteljstva BiH, te nalazi i mišljenja sudskih vještaka medicinske i finansijske struke i akti firmi u kojima je tužitelj bio poslovno angažiran.       

Advokat Lozo naveo je u završnoj riječi „da je nakon provedenog dokaznog postupka jasno da su navodi kao i osnov tužbenog zahtjeva dokazani“, detaljno elaborirajući genezu „slučaja Maktouf“ pred Sudom BiH, te se pozivajući na odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je utvrdio povredu člana 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a na štetu tužitelja.

Dodao je da nema potrebe posebno dokazivati prisustvo nematerijalne štete u ovom slučaju, temeljeći to na određenim odredbama ZKP-a BiH, te izražavajući očekivanje da će Sud udovoljiti tužbenom zahtjevu.

Pomoćnica pravobraniteljice BiH Magdalena Papić, međutim, smatra da je tužba zakonski neutemeljena u pogledu osnova i visine odštetnog zahtjeva, uz ocjenu da je visina potraživanja paušalno postavljena.

Štaviše, stava je da je tužitelj propustio ponuditi bilo kakve materijalne dokaze za iznesene tvrdnje, osporavajući zahtjev u pogledu visine materijalne štete i navodeći da je u suprotnosti s nalazom vještaka, te da je nematerijalna šteta paušalno postavljena, bez jasnih kriterija. Stoga je predložila da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije.    

Inače, „slučaj Maktouf“ je prvi predmet za ratne zločine procesuiran u Sudu BiH.

Maktouf, koji je rođen u Basri (Irak), je u prvostepenom i obnovljenom drugostepenom postupku oglašen krivim da je 1993. godine pomogao pripadnicima jedinice “El Mudžahid” u nezakonitom hapšenju i otmici civila hrvatske nacionalnosti u Travniku, te osuđen na pet godina zatvora.

Nakon apelacije Evropskom sudu za ljudska prava, zbog pogrešne primjene zakona (umjesto KZ-a bivše SFRJ primjenjen KZ BiH iz 2003.), ukinute su – prvobitne presude Suda BiH, kao i Odluka Ustavnog suda BiH u vezi s ovim slučajem i u martu 2015. godine kazna mu je smanjena na tri godine zatvora.

Ova odluka je donesena nakon što je Maktouf već odslužio pet godina zatvora, te je uslijedilo  pokretanje parnice u Sudu BiH.

FENA

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!