Sveuciliste Vitez
O pravoslavnoj i srpskoj kulturnoj baštini Travnika - Fatima Maslić
O pravoslavnoj i srpskoj kulturnoj baštini Travnika - Fatima Maslić - photo: Agencija DAN
Aktuelno

O pravoslavnoj i srpskoj kulturnoj baštini Travnika – Fatima Maslić

Čestitajući Vaskrs u ime Zavičajnog muzeja Travnik saradnicima, prijateljima, poznanicima i svim ljudima dobre volje koji slave najradosniji i najvažniji hrišćanski praznik, iskoristićemo priliku da se osvrnemo na vaskrsne običaje, te da  podsjetimo na neke kulturne aspekte srpsko-pravoslavne provenijencije u gradu Travniku.

Za dolazak Vaskrsa vrše se pripreme nekoliko dana ranije, posebno na Veliki petak, kada se ne obavljaju nikakvi poslovi, već se vrijeme provodi u kontemplaciji i podsjećanju na Hristovo stradanje na Golgoti. Tada vjernici upražnjavaju post, ne piju vino, a tih dana zvona na crkvi ne zvone. To je vrijeme kada se pripremaju bojena i šarana vaskrsna jaja. Tradicionalno se boje u lukovini da bi dobila crvenu boju. Običaj je da se prvo obojeno jaje izdvoji od ostalih i čuva do slijedećeg Vaskrsa. Vjeruje se da ono štiti kuću i ukućane zbog čega se zove „čuvarkuća“.

Legenda kaže da je prvo bojeno jaje bilo crveno i da ga je Marija Magdalena poklonila rimskom caru Tiberiju, ukazujući na Hristovo vaskrsnuće.  Crveno vaskrsno jaje simbolizira nevino prolivenu Hristovu krv, ali i Isusovu pobjedu nad smrću, njegov povratak u Carstvo nebesko i spas čovječanstva.

Zbog toga se na Vaskrs u hramu skidaju Carske dveri na ikonostasu, čime se pokazuje da je Isus svojim vaskrsenjem pobjedio smrt i otvorio rajska vrata vjernicima. Inače kroz Carske dveri nije dopušteno nikome prolaziti, pa čak ni sveštenom licu ako to nije u sklopu liturgije. Oltarski prostor se doživljava kao sveto  mjesto, izgubljeni raj kome smrtnici teže, a ikonostas je pregrada koja simbolizira barijeru između Ovozemaljske crkve i Nebeskog kraljevstva.

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice

Pravoslavno stanovništvo je od davnina nastanjivalo većinom zapadni dio travničkog područja u naseljima smještenim u podnožju planine Vlašić (Goleš, Gornja Trebeuša, Donja Trebeuša, Ćosići, Malići, Šešići, Varošluk, Alići, Spaići, Bešlije, Komar) i na planinskim predjelima Vlašića (Vitovlje, Ponir, Donji Koričani, Mudrike, Šišava, Ćatići), na istočnom dijelu općine (Orlice, Zaselje i Rogačić), te u obližnjem naselju Grahovik, gdje se nalazila i prva pravoslavna kapela.

Početkom 18. stoljeća doseljavaju se u gradsku zonu pravoslavci iz drugih gradova, mahom zanatlije i trgovci. Nakon što je postao sjedištem Bosanskog ejaleta i sijelom vezira, Travnik se teritorijalno širi i doživljava ubrzan privredni razvoj. Tada se u Travnik doseljavaju i Jevreji.

Do izgradnje pravoslavne crkve u Travniku vjerska služba se vršila u obližnjem selu Grahoviku. Sveštenici su dolazili u grad i sve do sredine 19. stoljeća obavljali vjersku službu pod vedrim nebom. Godine 1854. godine u Travniku je podignuta  Crkva Uspenja Presvete Bogorodice. Odobrenje za njenu gradnju dala je tadašnja osmanska uprava, a zemljište je poklonio veleleposjednik Šemsibeg Ibrahimpašić – Kukavčić.

Crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice. Orjentisana je u pravcu istok-zapad. Unutrašnji prostor sastoji se od priprate, naosa i oltarskog prostora. Iznad priprate je galerija (kor). Priprata je povezana sa galerijom drvenim stepeništem smještenim u prostoriji južno od crkvenog zvonika.

U sklopu naosa, prema ikonostasu se nalazi povišena soleja kojoj se pristupa pomoću 2 stepenika. Oltarski prostor se nalazi u nivou soleje. Završen je lučnom apsidalnom nišom. U centralnom dijelu smješten je drveni oltar.

U sklopu soleje, u osovini crkve se nalazi polukružni amvon. U jugoistočnom uglu naosa, ispred soleje, nalazi se drveni vladičanski tron.

Prostor između naosa i oltarskog prostora zatvara ikonostas. Sastoji se od tri nivoa. U donjoj zoni se nalaze Carske dveri, a u dvije gornje zone raspoređeno je 15, odnosno 11 ikona. Raskošni ikonostas očuvan je u cjelosti. Predstavlja izuzetan duborezbarski rad. Riječ je o razvijenom tipu ikonostasa kakav se na prostoru Balkana pojavljuje pod rusko-ukrajinskim utjecajem u 18. stoljeću. Konstrukcija ikonostasa ima elemente neobaroka, profilisani sloj drveta je ukrašen tehnikom sjajne pozlate. Likovno skromne ikone su rađene tehnikom ulja na platnu nastale su vjerovatno polovicom 19. stoljeća kada je Crkva posvećena. Tridesetih godina prošlog stoljeća nekoliko ikona i zidnih freski oslikao je Roman Petrović.

U sjevernom uglu Crkve smještena je mermerna ploča koja ima funkciju proskomidije, a na južnoj strani se nalazi drveni ormar, čija dužina odgovara širini oltarskog prostora, koji ima funkciju đakonikona. U naosu se nalaze drvene klupe za vjernike i Hristov grob.

Crkvena porta je ograđena visokim kamenim zidom sa drvenim hatulama. Na jugozapadnoj strani nalazi se natkriven prostor namijenjen paljenju svijeća.

Godine 1911. izvršena je nadogradnja Crkve za 1,50 m, najvjerovatnije radi postavljanja galerije. Istovremeno je izvršena nadogradnja zvonika, a 1923. godine je postavljeno crkveno zvono.

Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) u crkvi nisu vršene vjerske aktivnosti, a objekat je oštećen usljed udara minobacačke granate u južni zid.

Godine 2000. Crkva je ponovo stavljena u službu vjernika, kada je imenovan protonamjesnik Crkvene opštine Travnik, Goran Živković.

Deset godina kasnije Crkva Uspenja Presvete Bogorodice proglašena je  nacionalnim spomenikom  Bosne i Hercegovine.

 

Prva srpska osnovna škola i Fufićeva zadužbina

Pored Crkve podignuta je 1870. godine zgrada Prve srpske osnovne škole. I ona je izgrađena uz odobrenje Safet-paše, namjesnika Bosanskog vilajeta, koji je i sam dao materijalni doprinos gradnji. Prije ove škole već je 1850. godine u Travniku djelovala Pravoslavna narodna učiona koja je praktično imala funkciju osnovne škole, ali po svemu sudeći nije imala svoj objekat.

Nakon što je u neposrednoj blizini izgrađena zgrada „Fufićeve zadužbine“, Prva srpska osnovna škola  je premještena u taj novi objekat. Stara zgrada Škole pretvorena je u parohijski dom, a dio prizemlja korišten je kao krstionica, dok je drugi dio služio kao prostor za okupljanje vjernika.

Godine 1956. izvršena je nacionalizacija objekta i on je pretvoren u stambeni prostor.

Zgrada Fufićeve zadužbine, predstavlja jednu od najreprezentativnijih građevina podignutih u Travniku početkom 20 stoljeća. Objekat je skladnih proporcija, građen u historicističkom stilu, sa velikim dvorištem prema rijeci Lašvi. Dala ga je sagraditi Jovanka Fufić, poznata travnička dobrotvorka. Zajedno sa svojim mužem darivala  je mnoge srpske ustanove u Bosni i Hercegovini, ali bila je pozanta i po tome što je izdašno pomagala sirotinju.

Rođena je 1836. godine u uglednoj livanjskoj trgovačkoj porodici Hadži – Kujundžića. Udala se u Travnik za bogatog trgovca Gavrila Fufića. Gradnju škole u Travniku financirala je sa 20.000 kruna. Radovi su dovršeni 1903. godine, a već slijedeće godine Jovanka je umrla.

U novu zgradu je preseljena Prva srpska osnovna škola. Godine 1923. u istom objektu svoje mjesto je našao Srpski narodni dom, a od 1931. godine i Ženska stručna škola.

Po završetku II. svjetskog rata zgrada zadužbine Fufić je nacionalizirana. Danas je u njoj smještena Osnovna muzička škola.

Općina Travnik je 2006. godine donijela odluku o privremenom ustupanju imovinskih prava nad ovim objektom Srpskoj pravoslavnoj opštini Travnik.

U neposrednoj blizini Crkve i Fufićeve zadužbine, na padinama Šarća brda, nalazi se pravoslavno groblje gdje se sahranjivanje vrši od druge polovice 19. stoljeća.

 

Priredila: Fatima Maslić/Zavičajni muzej Travnik

 

Literatura:

Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Crkva Uspenja Presvete Bogorodice sa pokretnom imovinom u Travniku, Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, “Službeni glasnik BiH”, broj 28/10.

Krešimir Papić, Travnik grad i regija, Zavičajni muzej Travnik 1975.

  1. Zabeo, O. Kamilo.  Travnička spomenica – prigodom pedesetogodišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932.,Sarajevo: Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, 1932.
  2. Rakić, Svetlana. Ikone Bosne i Hercegovine (16 – 19 vijek). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, 1998.

Jovanka Fufić rođ. Kujundžić-srpska dobrotvorka, Bosanska vila, Broj 9, Sarajevo, 1904.

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!