Aktuelno

Kako je travničkom dječaku iz muslimanske porodice vraćen vid uz pomoć Petra Barbarića i komšija katolika

Rođen je 19. maja 1874. godine u Šiljevištima, župa Klobuk kod Ljubuškog u pobožnoj hrvatskoj porodici s devetero djece.

Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je u Veljacima otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana.

Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Obraćao je grješnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. S talijanskog na hrvatski jezik preveo je biografiju Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je preminuo u Rimu, na glasu svetosti. Petar je obolio od tuberkuloze i umro na Veliki četvrtak, 14. aprila 1897. godine kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije u Travniku, položivši redovničke zavjete.

Na Veliku subotu su Petrovi posmrtni ostatci uz zvuk uskrsnih zvona položeni u travničko groblje Bojna. Uskoro se proširio glas o njegovoj pobožnosti, ljubavi i svetosti pa su mnogi dolazili na njegov grob, palili svijeću, molili se i primali tražene milosti. Pokrenut je postupak za proglašenjem blaženim pa su odlučili Petrove zemne ostatke iskopati. Lijes, iako je bio u zemlji 38 godina, potpuno je sačuvan, a njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u kriptu sjemenišne crkve.

”Enver Omer Babić rođen je 1932. godine u Travniku, u muslimanskoj obitelji, i ondje je odrastao. Kad su mu bile četiri godine, bilo je to 1936., teško se razbolio na očima i ostao je slijep. Roditelji su sve poduzeli za njegovo ozdravljenje. Obišli su mnoge liječnike, ali ni od koga nije bilo nikakve pomoći. Dječak je ostao slijep još punih pet godina. Komšije katolici ove muslimanske obitelji savjetovali su Enverovim roditeljima da se mole Petru Barbariću za njegovo ozdravljenje. Roditelji su to prihvatili i na svoj način, kao muslimani, molili su se Petru Barbariću. Pisani izvori navode da su obavljali devetnicu. Pohađali su njegov bivši grob na Bojni. Majka je tom prigodom uzela zemlje s bivšega Petrova groba, razmutila je u vodi i time je svakoga dana mazala Enveru oči. Nakon desetak dana, na početku druge devetnice, dječak je iznenada progledao. To se dogodilo u rujnu 1940., pet godina nakon što je Enver bio obolio. O tom čudesnom ozdravljenju brujio je tada cijeli Travnik i okolica. Još 2003. godine Enver je dao svoj iskaz u Travniku pred crkvenom komisijom u procesu za beatifikaciju Petra Barbarića. U svome svjedočenju opširno govori o čudesnom ozdravljenju svojih očiju. Svoj iskaz Enver je potvrdio još jednom u srpnju 2016., od kada je ozdravio 1940. pa sve do svoje smrti nikada više nije imao problema s očima i uvijek je dobro vidio. I Enverova sestra također tvrdi da je ozdravila po zagovoru ovog mladića iz Ljubuškog.” stoji u dijelu teksta o Petru Barbariću na portalu vecernji.ba.

Agencija DAN

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!