Arhiva

Dnevnik Nermina Mameledžije: Doživljaji autostopanja u Njemačkoj

Prag je jedan divan grad, jedostavno grad kao sa razglednice. Mnogo sam uživao, a pri tome sam izgubio osjećaj za vrijeme, što će se ispostaviti kao veliki promašaj. Naime, danas sam otišao na autobusnu stanicu ovdje u Pragu, sa namjerom da sa unaprijed plaćenom kartom za bus odem za Heilbronn, jedan mali grad pored Stuttgarda. Sjeo sam u bus, misli su mi već bile u tom lijepom gradu, kondukter je prisao, pozdravio sam ga na Njemačkom, koji je inače više nego skroman, dao sam mu kartu sa osmjehom na licu, medjutim on mi nije odgovorio sa osmjehom nego me mrko pogledao i rekao da sam zakasnio na bus i to ne za nekoliko sati, nego za čitav dan, budući da sam totalno pomiješao dane, tako da sam došao dan kasnije. Gospodin kondukter je već krenuo pisati novu kartu koja je bila preskupa za moj skromni budžet, tako da sam bio prinuđen na radikalne mjere. Izašao sam razočaran, uzeo svoj ranac i krenuo prema autoputu.

Tako sam stajao pored autoputa, sa ispruženim palcem, prepušten na milost i nemilost vozača. Već sam krenuo na željezničku stanicu spreman da odustanem, kad tamo na kraju parkinga stade plavi Opel, a iz njega je izasao gospodin Andreas i pozvao me da uđem. Odlično nam je bilo, Andreas je veliki ljubitelj kola svake vrste, tako da smo do Heilbronna uživali u Užičkom kolu, pritom smo lupkali nogama i hvatali ritam. Moje putovanje se ovdje završava, kući ću ponijeti žuljeve na nogama i samo najbolje uspomene. Hvala svim ljudima koji su me pratili.

 

Portal Travnicki.INFO ovim prilogom završava ”Dnevnik Nermina Mameledžije”. Nermin se vraća za par dana, a mi ćemo vam prenijeti njegov cjelokupni dojam i neke anegdote. Hvala svima koji su pratili ovaj serijal, a hvala i Nerminu koji nam je većinom iz Starbucksa slao svoje izvještaje. Dobrodošao nazad!

 

Travnicki.INFO

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!